Vodič kroz Tinos: Podcijenjena zvijezda Ciklada

Priča

Bila sam u svom pariškom stanu, tražeći grčki otok koji ima sve: pješčane plaže, bogatu povijest, šarmantna sela i dušu hrane. Nikako nisam htjela tulumariti na Mykonosu ili trčati za djecom po brdovitom Santoriniju. Trebao mi je odmor, mjesto gdje je život spor, a moje pečenje još sporije. Negdje gdje mogu sama kuhati, a onda otići na razmetljivu večeru s lokalnim namirnicama. Zvuči kao previše zahtjeva? Pa, pronašla sam to.

Dobrodošli u Tinos.

Tinos je otok na Cikladima, s valovitim brežuljcima posutim bijelim kućama ravnih krovova. Većina tih kuća ima cikladski plava vrata i prozorske kapke. Ta specifična nijansa plave zove se kyanos, a predstavlja mnogo više od boje: kulturu bogatu pričama, zaštitu od bolesti, urokljivog oka, te reguliranje temperature.

Stanovnike Tinosa teško ćete vidjeti u podne, bilo zbog jakog sunca, jakog vjetra, ili oboje. I tko bi im mogao zamjeriti?

No, kad padne večer, Tinos oživi.

Ljudi svih dobi, i lokalci i turisti, izlaze iz svojih bijelih kuća na popločane ulice. Šeću, ili sjede i gledaju more, piju vino, ili večeraju.

Za jednodnevni izlet, iznajmite auto i odvezite se u Pyrgos, selo klesara mramora. Kažu da su Atenu kakvu danas poznajemo izgradili upravo tinoski majstori mramora, a njihovo je središte Pyrgos. Ulice pričaju priču o svakom majstoru i tragu koji je ostavio. Hodajte polako, izgubite se u ulicama, i upijte sve detalje.

Večerali smo u divnom restoranu Athmar, kuglice od rajčice su moja preporuka! Probajte galaktoboureko, kremasti desert zbog kojeg je cijela moja obitelj tražila repete.

Večera. Vrijeme kada vas obiteljski restorani prime kao da ste njihova rodbina. Grilani lokalni sirevi, ukrašeni kaparima i cherry rajčicama. Svježe ulovljena riba. Artičoke, mesne okruglice, i još mnogo toga. Da ne spominjem pečeni grah!

Osobno, stalno sam se vraćala u dva restorana. Kad god sam poželjela osjećati se kao u bakinoj kući, to je bio Malamatenia. Hrana je kao da ju je pripremila ona, unutrašnjost ima onaj poseban miris taverne, a zidovi su puni starih fotografija i uspomena s otoka iz drugih vremena. Mesne okruglice u umaku od rajčice savršeno su meke, pomfrit savršeno slan, a musaka je jednostavno savršena.

A kad sam htjela sakriti se od vjetra, jesti lokalno, ali profinjeniju pripremu hrane, bilo je to nekoliko koraka dalje, u Botilia Tinos. Nađite stol vani, naručite grilanu ribu, i uživajte u pogledu na romantične uličice i mačke koje vam mijauču oko nogu. Probajte grilani sir, i ne zaboravite kušati pečeni grah. Tako je dobro začinjen koprom i drugim tajnim sastojcima da sam se morala natjerati stati kod jedne porcije, koliko god velike bile.

Blizu centra Tinosa, ako tražite pješčanu plažu, pogledajte Agios Fokas, plažu sa zelenkastim pijeskom, blizu centra grada. Iznajmite auto ili uzmite taksi za 5-7 eura. Kad naručujete taksi, obavezno recite ime plaže ili, još bolje, obližnjeg beach bara. Same adrese vas neće daleko dovesti. Obavezno posjetite plažu kad je meltemi vjetar slab, i iznajmite ležaljku ili kabanu. Ponesite dobru knjigu, i uživajte u espresso freddu!

Sad, ritam života. Tinos vam daje ono što tražite. Ako trebate stati i razmisliti, dat će vam upravo to. Dani su dugi, noći svježe i zvjezdane. Za mene, ovaj odmor bio je upravo to. Život u Parizu je dinamičan, pun ambicije, sastanaka i gradskih pauza za ručak. Jedina priroda koju dobijete, ako ne izlazite iz grada, su njegovi bujni parkovi.

No, kao mediteranska žena, navikla sam na više. Žudim za više. Žudim za morem, vjetrom, sporim životom. Ako ne dobijem svoju kvartalnu dozu Mediterana, postanem nemirna. Tada romantika i svjetla Pariza odjednom postanu prigušeni i usamljeni. I vjerujte mi, ne želite biti tužni u Parizu. Kiša, oblaci, i romantika grada gurnu vas u vlastiti film Érica Rohmera.

Dakle, ovaj odmor bio je upravo to za mene. Punjenje baterija, jedenje ukusne lokalne hrane, kuhanje, plivanje, i grijanje na suncu.

S ljubavlju,

A