Je li želja prioritet?
Doba nevinosti i kako sam izgubila potrebu za opravdavanjem drugih ljudi

Sadržaj
Doba nevinosti, my ass. Ništa tu nije nevino. Muškarac koji po New Yorku goni rođakinju svoje supruge? To bi i danas bio skandal. Doduše, ono što me najviše zaprepastilo je to da njegova supruga to zna. I pravi se da ne zna. Nastavlja svoj život u tom mjehuriću nade, koji je sama stvorila. Njezin suprug sigurno nije taj koji ga je stvorio.
Nedjelja, šetam po Jardin des Tuileries. Miris cvijeća i agresivni miris nečijeg SPF-a se probija do mene. Zanemarim, okrenem lice suncu i zatvorim oči. Gušterica, rekli bi.
“Ana, ça va?“, netko ide prema meni. Točno koga čekam! Upoznajte Elodie, moju kolegicu sa posla. Visoka, mršava i blijeda, uvijek nasmijanih plavih očiju. Živi u južnom dijelu Pariza i rijetko se sretnemo van posla. Ali zato, svaki dan nas možeš sresti u brasserie pored ureda za ručkom. Ona je redovito ta koja naruči salatu. Ja sam redovito ta koja pojede svo meso na meniju, jer - hrvatica.
Naglo je napušta osmijeh. “Opet mi je rekao da putuje i da ćemo se čuti kad se vrati. Znaš što to znači.“
“Znam. To znači poziv u 2 ujutro jednom mjesečno.“, suho joj odgovaram.
“Ali znaš da je imao obiteljske probleme i da se stalno dopisujemo.“, gleda u stranu, plave oči joj blistaju na suncu azurno.
“Znam i da ne znaš kako izgleda po danu. Možda je vampir!“. Evo ga, osmijeh se vratio!
Nastavimo na temu novog filma koji izlazi (Vrag nosi Pradu smo već secirale). Nakon višesatne šetnje, svaka ode na svoju stranu, sa obaveznim “À Demain“ - do sutra!

Znam da Elodie neće ništa promijeniti. Kad je on zagrli i utisne joj par poljubaca, povjerovat će svemu. Problemi sa bakom, gužva na poslu, promet, umor… nije bitno. Sluša li uopće što on govori? Ili se nada da je to istina, da on želi biti s njom ali ne može? Pravi planove i oko njega gradi svoju budućnost, dok mu nije na listi prioriteta u sadašnjosti.Zašto vjerujemo da su riječi te koje pokazuju nečiju namjeru i pravu osobnost, a ne djela?
Dosad po podcastu već znaš za moju naviku da ljudima pružim priliku da mi dokažu da su bolji. Da je njihova slabost samo iznimka, ne pravilo. Svi imamo loše dane, i svi doživimo život drugačije.
Ali, koliko nekoliko je previše?

Zašto znam da Elodie neće ništa promijeniti? Zašto supruga iz Doba nevinosti ništa nije napravila? Zato što kod nje vidim tu iskru nade da će joj on dokazati suprotno. Da će se iz žabe preobraziti u princa. Ali i zato što znam nešto što ona tek ima naučiti. Nešto što sam izgubila davno, i drago mi je da jesam. Potrebu da štitim vlastitu djetinju naivnost. Jer, ne možemo ostati djeca zauvijek. Elodie će to shvatiti, ili ne. To više nije moj problem.
Da, ubiješ jedan veliki dio sebe i izgubiš mnogo ljudi. Ali dobiješ nešto mnogo više, dobiješ kičmu.
S ljubavlju,
A
