Zašto nas uvijek privlače ljudi koji se ne objašnjavaju?

Sadržaj

Trenutak kao da više nije dovoljan dok ga drugi ne vide. Fotografiramo hranu prije prvog zalogaja, snimamo koncerte koje jedva stignemo poslušati, objavljujemo putovanja dok još traju. Ne dijelimo samo uspomene. Dijelimo dojam.

Kad upoznamo nekoga, prvo primjećujemo odjeću, sat, način govora, društvo s kojim dolazi. Tek kasnije dolaze razgovori kroz koje shvatimo postoji li iza svega nešto stvarno ili samo dobro složena slika. I tada postaje zanimljivo koliko zapravo prihvaćamo ljude koji se ne uklapaju u svijet kakav želimo za sebe.

Jay Gatsby kao da ne mari za ništa od toga. O njemu svi govore, a on se ne objašnjava. Ljudi dolaze na njegove zabave, dive se njegovom životu i stvaraju vlastite priče o njemu, dok on sve promatra sa strane. Ti znaš ime svakoga tko te pratio ovaj tjedan. On ne zna nikoga. I još uvijek je svima zanimljiviji od tebe.

Možda nas zato i dalje fascinira. Gatsby djeluje kao osoba kojoj nije potrebna potvrda drugih. Kao netko tko ne osjeća potrebu dokazivati svoju vrijednost. A iskreno, većina ljudi želi djelovati upravo tako.

"Nemam se ja kome dokazivati" obično dolazi odmah prije fotografije avionske karte, objave iz teretane ili skupe večere koju prvo treba objaviti pa tek onda pojesti. Da se vrati uloženo.

Koliko puta kažemo da nas nije briga što drugi misle, a ipak provjeravamo tko je pogledao story, tko nije reagirao i zašto fotografija nije prošla onako kako smo očekivali?

Kažeš da te nije briga. I onda provjeriš telefon. I onda još jednom.

Možda društvene mreže nisu stvorile potrebu za potvrdom. Samo su je učinile vidljivijom. Zato se pitam je li i Gatsby, iza svoje misterioznosti, zapravo tražio isto. Toliko ljudi na njegovim zabavama, a gotovo nijedan stvarni odnos. Možda nije tražio bliskost koliko divljenje.

I možda smo upravo zato sličniji njemu nego što želimo priznati.Svi želimo ostaviti trag. Netko kroz luksuz, netko kroz humor, netko kroz inteligenciju, a netko kroz pažljivo uređenu estetiku života. Razlikuju se samo metode.

Možda nas zato Gatsby i dalje fascinira. Ne zbog bogatstva i zabava, nego zbog iluzije da je moguće biti promatran od svih, a ostati nedodirljiv. Možda najveću potrebu za potvrdom imaju upravo oni koji govore da im potvrda ne treba. Gatsby to nikad nije rekao naglas. Ti jesi.

M.