Tiha voda brege dere: Judita kao IT arhitektica

Sadržaj

Što kad ti je jedina žena u timu IT arhitektica s radnim metodama iz 1501. godine?

Mislila sam da će čitanje Marulićeve Judite biti najdosadnija i najnapornija aktivnost koju sam si mogla zadati u srpnju u Kopenhagenu. Spoiler alert – ozbiljno sam se prevarila.

Dok sam bila na ljetovanju u Hrvatskoj, nabavila sam knjigu i vodila se onom klasičnom logikom: svako bi kućanstvo valjda trebalo imati barem jedan primjerak Judite na polici. I tako sam je odlučila zapravo i pročitati. Otac hrvatske književnosti, najveći Splićanin, prvo tiskano djelo na hrvatskom jeziku… sve to ja iznimno cijenim, ali imala sam potrebu sama provjeriti što se zapravo krije iza te lektire. Ne znam je li do suvremenih prijevoda ili do samog Marulića, ali na pojedine sam se dijelove od srca nasmijala i iskreno oduševila.

A sad ozbiljno.

Čitajući priču o ženi koja spašava svoj grad dok oko nje vlada opći očaj, glavom su mi se počela motati prilično suvremena pitanja: Kako je izgledala stvarna moć žene u to doba? Koliki je bio njezin utjecaj na društvo, na donošenje odluka, na sudjelovanje u onome što bismo danas nazvali izvršnom vlasti?

I dok se, naravno, ne mogu poistovjetiti s njezinom radikalnom metodom odrubljivanja glave bilo kome, zapitala sam se – kakva bi mi Judita danas bila kolegica na poslu i kako bismo se slagale?

I tada mi je postalo jasno. Judita radi sa mnom u IT sektoru. Zamislite je ovako: jedina žena u timu IT arhitekata, u svom najboljem Ganni odijelu i savršeno isfeniranom kosom – jer tko nije živio u Danskoj, ne zna, ali vrhunac svake frizure u Kopenhagenu je sama činjenica da si uspjela oprati i osušiti kosu, kiša ne pita. Zbog prirode posla i korporativne dinamike nije u prvom planu – njezin prijedlog na sastanku često prođe nezapaženo, da bi isti taj prijedlog, izrečen pet minuta kasnije muškim glasom, odjednom postao genijalan. No, ona je onaj tip osobe koji izuzetno tiho i nenametljivo promatra iz pozadine, dok u sebi slaže strukturu čitavog sustava. Živi je dokaz one naše: tiha voda brege dere. Jer kad se situacija u projektu zakomplicira i kad nastane kaos koji treba dovesti u red, ispostavi se da su sve oči uprte u nju i tada njezini planovi i arhitektura jedini zapravo imaju smisla.

Tu dolazimo do zabavnog dijela: što se zapravo događa za pregovaračkim stolom kad jedna strana pretpostavi da zna s kim sjedi, a druga to nikad ne otkriva unaprijed? Nema boljeg dokaza za to nego jedan tipično danski fenomen.

Julefrokost je jedan od najiščekivanijih eventova u business svijetu u Danskoj – domjenak na kojem tvrtke organiziraju izuzetno luksuzne večere kako bi pokazale svoju moć. Jede se, pije, malo zabavlja, ali prije svega pregovara. Tada se događa "business čarolija": igra za bolje pozicije u kojoj pobjeđuje onaj tko točnije procijeni sugovornika – a ne onaj tko glasnije govori. Čitanje prostorije nikad ne zahtijeva veću trezvenost i spremnost nego tad. Jer tamo se događa Holofernovo odrubljivanje glave u malom: čin potpunog lišavanja muškog ega, koji se dogodi upravo zato što je netko unaprijed odlučio da žena za stolom ne igra istu igru kao on. Razlika između Judite i danske sale za sastanke nije u metodi – i dalje je to strpljenje, preciznost, čitanje sugovornika. Razlika je u tome što jedna strana zna da je podcijenjena, a druga to ne zna o sebi.

Moja kolegica, naravno, kolegama u uredu ne odrubljuje glave. Ali cijelom timu muškaraca, vrlo elegantno i bez podizanja glasa, oduzima ego. Kako se oni nose s tim? Rijetko dobro – netko utihne, netko postane glasniji nego inače, netko odjednom ima puno pitanja za ženu koja do jučer nije bila vrijedna spomena. Ali duh i naum jedne takve žene jednostavno je nemoguće srušiti.

Za svoj najteži radni dan u uredu, ona ponovno posegne za tim istim odijelom. Ne zato što joj treba oklop, nego zato što je davno shvatila da nikome ne mora dokazivati da zna što radi – dovoljno je da uđe u sobu.

Holoferno je izgubio glavu jer je podcijenio ženu koju je pozvao za svoj stol. Pet stoljeća poslije, muškarci u sivim odijelima svaki tjedan rade istu grešku – podcijene miran glas i jedno Ganni odijelo.

M.