Naušnica na muškarcu kao deal braker i ostali strahovi

Sadržaj

Usred jednog jako zaposlenog tjedna sam, trčim u ured, trčim na tržnicu po voće, trčim sa prijateljicom na apero i trčim do konobara reći mu da sam se predomislila; ipak ne jus d’orange, daj jednu spicy margaritu!

Aurore podiže savrseno oblikovane tamne obrve. -Što je, ne možeš si priznati da sokić ipak ne olakšava stres?

-Pusti, ovaj tjedan me satrao. Nisam predahnula evo sve dosad. Snimamo novu epizodu podcasta - Zapisi iz Podzemlja. Tip koji toliko razmišlja da ništa ne napravi. Ah. Nego! - Naglasim i pogledam je znakovito. Kako je novi kandidat u igri prijestolja?

Interni naziv njenog ljubavnog života, gdje muškarci dolaze u zimske uvjete, i odlaze prije nego su došli, obezglavljeni. Najčešće, razlog su njihove mane preko kojih ona ne može i ne želi prijeći. Savršeno visok standard, kaze.

-Nema nitko. Pobrisala sam aplikacije. Ako idealni pretendent naidje, tu sam. Ako ne, ostat ću čitav život sama i opet ok.

-Pa naravno. Samo nemoj biti prekritična. Ako ima naušnicu, ne znači da je hipster.

-Apsolutno znači! Zbogom! Mahne rukom preko prazne ulice u semafor, pozdravljajući imaginarnog hipstera dok odlazi.

Kroz smijeh se vraćamo temi mojih novih cipela koje su podnijele ovaj tjedan bez imalo muke za njihovu sretnu vlasnicu. Jimmy Choo je jedan od rijetkih muskaraca koji to mogu reći.

Težimo savršenstvu; u poslu, skincare, pobogu, čak i u ljubavi.

Ako pronadjemo dlaku koja strši, teksturu na koži, ili opsesiju u ljubavi - paničarimo i bježimo glavom bez obzira. Boje outfita nisu idealno uskladjene, ili nam se čelo bora? Najbolje je paralizirano stajati ispred ormara - Nemam što obući.

Ako muškarac ne odgovara onom “Ljubav je strpljiva, sve podnosi…”, dižemo nos i okrećemo se na petama. Držimo ljude nevidljivom standardu koji ni sami ne postižemo.

Zaslužujemo li takav tretman?

I, još bitnije, jesmo li svjesni što radimo drugima?

Što Aurore tjera da se ogradjuje, naizgled hladno i bezdušno? Što mene navodi da sjedim ispred svog pretrpanog ormara pet minuta predugo, i razmišljam kako nemam što obući?

Ne, nisu visoki standardi i želja da budemo bolji ljudi. Ne, nije previsoka inteligencija kojom Dostojevski “hvali” svog junaka. I ne, nije duboka svjesnost i promišljenost o tome gdje želimo ići.

Strah je.

Cijeli tjedan pričam o čovjeku koji previše razmišlja. Isto činim i ja kad seciram sasvim zadovoljavajući outfit. Protagonist koji je ujedno i antagonist sebi i drugima. Cinicizam, sarkazam, racionalnost, samo su maska straha. Taj strah ga paralizira.

Strah od manjka kontrole, strah od toga da se otvorimo i da izgubimo. Da volimo ali da nas se ne voli zauzvrat. Da izgledamo dobro ali da se nekom ne svidi nasa “seljačka“ kombinacija. Šareno na šareno? Nevidjeno.

Da, pronašla si osobu kojoj je stalo do tebe. Možda je nestrpljiv, možda ne podnosi sve. Možda je čovjek. Ili, Bože sačuvaj, Dalmatinac. Možda ima naušnicu (vjerojatno ne ako je ovo zadnje). Voli ga i pusti da te voli. Nepočešljanu, golu, naboranu od smijeha. Ljudi smo. Baš zbog toga.

S ljubavlju,

A