Problem nije što on odlazi. Problem je što ti ostaješ.

Pedaliranje Kopenhagenom smatram ekstremnim sportom za koji me nitko nije pripremio. Pedaliram punom snagom, i gotovo se ne mičem s mjesta. Dok se borim sama sa sobom, oko mene se odvija poznata predstava. Prijateljica koja opravdava, kolegica koja čeka, sestra koja objašnjava. Čitajući Bel-Amija i gledajući kako inteligentne žene iznova pokušavaju spasiti Georgesa Duroya koji to ni ne traži, nisam se mogla ne zapitati: Odakle nam ta Nobelova ambicija za preodgajanje odraslog dječaka?

S toplijim vremenom sve je bolje. More, sunce, izlasci. Upoznala si ga i bio je... SVE. Lik koji ti proda priču brže nego što trajekt isplovi za Brač. I dok mu je Instagram čisti minimalizam, flert mu je neviđeni maksimalizam. Misliš: “Ovaj je drugačiji”, i osjećaš se življe nego ikad. Jutarnje poruke stižu s prvom kavom, udaraju kao tri preskupa dupla espressa u najhygge kafiću u gradu. Sve je SA-VR-ŠE-NO.

Napokon si ponosna na sebe i svoj odabir. I naravno — opet. Konačno imaš priču koja zvuči kao uspjeh. Vrlo brzo to više ne možeš ni glumiti. Poruke su sve rijeđe, on je umoran, boli ga glava, previše ga kontroliraš, tvoja pitanja postaju “drama”, a ti odjednom postaješ – histerična. Nije nedostupan. Samo nije zainteresiran. I što tada radiš? Umjesto da mu kažeš “adio”, ti postaješ odvjetnik spreman na spašavanje klijenta. Prvo se uvjeriš. Onda počneš uvjeravati druge. Jer ako sama ne vjeruješ u to, kako porotu uvjeriti da je savršenstvo moguće?

Dobrodošla u fazu dva: forenzičku analizu njegove duše. Sebi govoriš da ćeš biti iznimka — on je nebrušeni dijamant koji samo čeka da ga ispoliraš i staviš na svoj prst. Ti si postala draguljar i restaurator, a on tvoj uzaludni životni projekt. Baš kao što su sve ljubavi Georges Duroya mislile da će “baš one” biti ta jedna koja će ga promijeniti – i svaka bila u krivu na isti način.

Dok ti ulažeš sav svoj emocionalni i mentalni kapacitet u njegovo “iscjeljenje” (koje nitko nije tražio!), on je već na novom zadatku. Igraš poker sa svojim dostojanstvom, a tvoj galeb je već na Bačvicama.

Znaš da roba u Zari nije po ničemu posebna, ali i dalje biraš deset sintetičkih komada umjesto jednog od kašmira. Privlači te sjaj, ne kvaliteta.

Ne treba ti znak s neba. Sve već vidiš.

Samo još nisi odlučila otići iz nečega što više ne postoji.

M.